Gotovina hrvatski Viteže

Gotovina hrvatsko je cvijeće,
Progonilo europsko ga smeće.
Slavni Ante četeri godine,
Proveo je izvan Domovine.
Nakon divnih pobjeda Hrvata,
Obrambenog Domovinskog rata,
Kojem Ante s čelništvom je bio,
Strategije vojne provodio.
Još kada je od šesnaest ljeta,
Svijetom poša hrvatski asketa.
Dom napušta i bez znanjanja oca,
Želio se pretvorit u borca,
Da ratničke borbe teške vodi,
Da Hrvatsku svoju oslobodi,
Od izroda četničkih bandita,
Tvorevine krvavoga Tita.
U tom pravcu životom koraca,
Do francuske Legije stranaca.
Petnest godin gdje će Ante biti,
Sva ratnička krštenja dobiti.
Sposobnošću on postaje dika,
Do legijskog čina pukovnika.
Mlad ponosit hrvatskog prkosa,
Tu susreće imenjaka Rosa,
Kada Srbi s Hrvatim zarate,
Dva se Anta u Hrvatsku vrate,
Da pomognu svom voljenom rodu,
U borbama za svetu slobodu.
Obojicu Franjo Tuđman prima,
Povjerenje svako u njih ima.
Gotovina ističe se jače,
Pa mu cijena kod Tuđmana skače.
Postavlja ga za prvog časnika,
Što je Anti i ponos i dika.
Zapovjednik najviši će biti,
I bojeve sve će pobijediti.
Ne imasmo takvoga mladića,
Poslije slavnag Jure Francetića.
Gojku Šušku miljenik postaje,
Ministar mu sve pohvale daje.
Kad imamo Antu Gotavinu,
Slobodnu ćmo imat Domovinu.
Svi zadaci ne bijaše mali,
Bojevi se teški izredali.
U borbama Ante ranjen biše,
Ali rane brzo zacijeliše.
Na dužnost se odmah svoju vraća,
Obrana se naša krvlju plaća.
U tajnosti da nitko ne čuje,
Bljeskovite spremamo Oluje...
Povjerava Gojko Anti svome,
Virtuozu ratnom hrvatskome.
Strategiju skupa razrađuju,
Sve planove pobjedničke kuju.
Tu je Ante, tu su generali,
Tajne znade samo broj ih mali.
Pored Ante ističe se Lošo,
Iz armije Titine je došo.
Saistala se hrvatska su braća,
Dok Tuđman je svima pravi ćaća.
Bože mili nikad takve sloge,
Uz odnose sve vojničke stroge.
Jedni stigli iz svijeta tuđine,
Ovi drugi armije Titine...
Ističe se tu posebno ime,
U osobi Ante Gotovine.
Priznanja mu svi ko jedan daju,
Generalom olujnim priznaju.
Kad je "Bljesak" priveo se kraju,
Tko je kakav svi se dobro znaju.
Dok velebna "Oluja" se sprema,
Kakve dosad u povijesti nema,
Svih ratova i svih ratovanja,
Strategija i vojničkih znanja.
Napad poče sa trideset strana,
A pobjeda prije tjedan dana.
Gotovina sve konce imade,
Pobijediti Srbe on to znade.
U Srbiju banda se povlači,
Nek hrvatski narod ne tabači.
Sniježne Gospe petog kolovoza,
Srpska sila konačno se sroza.
Nikada je više neće biti,
Hrvati će slobodno živiti!
Ali šta se kasnije događa,
Tragedija Hrvatim se rađa.
Gojko Šušak u mladosti mrije,
Tuđman Gojka prežalio nije.
Zdravlje Franju Tuđmana izdaje,
Bez čelnika Hrvatska ostaje.
HDZ se Tuđmanov raspada,
Nasrnula na njeg jugobanda.
I dželati svih svijetskih sila,
Kojima je jugovina mila.
Komunjare Titine dovode,
Da Hrvatim uguše slobode.
Ti zločinci ponovno se dižu,
Na hrvatske položaje stižu.
Stipe Mesić generale ruši,
Osvetnički po ciganskoj duši.
Tragedija poslije ratnih dana,
Vesne Pusić, Tomčića, Račana...
Jadni narod tuga teška mori,
Jer ne zna se tko je od njih gori.
Haaškom sudu žele ugoditi,
Pobjednike ratne progoniti.
Gotovina pobjedničko cvijeće,
Sad ponovno u tuđinu kreće.
Bože mili kakve li sudbine,
Obitelji Antine, Dunjine...
Mali Ante prvih je godina,
Bez oca mu živjet ja sudbina.
Na rastanku Ante Antu ljubi,
Na pozdravu sa Dunjom se gubi.
Pukovnica Domovinskog rata,
Bit će Anti i majka i tata...
Godinama tako će živjeti,
Odvojeni u ljubavi biti...
Mali Ante u školu polazi,
Dokle tata po tuđinam gazi.
Nasrnuli na obitelj ovu,
Zavodeći tiraniju novu.
Sanader je od Račana gori,
Jedno čini sasvim drugo zbori.
Imovinu Dunji oduzima,
Taj tiranin živa je istina.
On evropskim zahtjevim ugađa,
Evropa mu od Hrvatske slađa.
Ta Unija za njeg cijene nema,
Zbog nje će se odreć i imena,
Hvatskoga naroda i grude,
Njegove su ambicije lude.
Karijaru on bolesnu gleda,
I nikom se s toga smetnut ne da.
Karla njega po ramenu gladi,
Kao da se o kretenu radi.
Uistinu on izrod postaje,
Sve usluge tudincima daje.
Nekada je grdio Račana,
Zbog parafa morskog potpisana,
S Drnovšekom, Savudrijske vale,
Izdajničke igre nisu male.
Istim putem i Sanader kreće,
Nikom tuđe želje odbit neće.
U pitanju tu su milijuni,
Da Hrvate ko stoku ugoni,
U Uniju europsku prokletu,
Ne misleći na hrvatsku svetu,
Zemlju našu ko da je ničija,
Sanadera ko da je prćija.
Sve Sanader tuđincim će dati,
I nikoga neće ni pitati.
Sa Jadrankom sijedom on se mota,
Na čelu je vlade idiota.
Sanaderu tko klimati neće,
Taj će imat Glavaševe sreće.
Našao je Šeksa suradnika,
Prevaranti ista im ja slika.
Karla Ponte Gotovinu traži,
Da gaženje Hrvatske osnaži.
Muškarača ova sa ćuprije,
Sigurno je nitko htio nije.
Puna mržnje, zloće i kompleksa,
Svoju bijedu nad drugim istresa.
Sve pobjede Domovinskog rata,
Želi svesti na poraz Hrvata.
Stipe Mesić u tom joj pomaže,
Na Tuđmana izmišlja i laže.
Geni su mu roda ciganskoga,
On ničega nema hrvatskoga.
Sva trojica nad Hrvatim jaše.
Unijašim to posebno paše...
Sanader se sa Mesićem slaže,
Ko sa Šeksom isto skupa laže.
Gotovinu živa uhvatiti,
Svejedno im, ili ga ubiti.
Za hvatanje oni sve su dali,
Gdje je Ante da bi točno znali.
Cijela krda poslali udbaša,
Ponavlja se tragedija naša.
U pitanju nisu više novci,
Nasrnuli udbaški su lovci.
Englezi im u tome pomažu,
Doušnici razni stalno lažu.
Da se Ante po Hrvatskoj skriva,
Ovdje, ondje, istina je živa.
Tako Karla od bijesa izludi,
Cijelom svijetu svoje laži nudi.
Sve do Pape i do Vatikana,
Franjevačkih brojnih samostana.
Preplašeni Franjevci se brane,
Ko u one jugovine dane.
Fratri jadni čega se sramite,
Zar se Ante odreći kanite...
No Ante je izvan Domovine,
Po zemljama brojnim wve do Kine.
Na otoke Kanarske se vraća,
I skrivanje svoje tamo plaća.
Karla Ponte u Beograd leti,
Da hvatanje Antino posveti!
Sanader se o tom s Karlom slaže,
Da Srbima to sve bude draže.
Sanader je sve o Anti znao,
Puno prije nego ga hvatao.
S prijateljem svojim Ante ruča,
Na otočju španjolskog bespuća.
Jozo Grgić smireno promatra,
Dokle udba Gotovinu hvata.
Gotovina ničeg se ne plaši,
Takvi svi su vitezovi naši!
Svo osoblje promatra u bolu,
Tu sudbinu hrvatsku nam golu.
Stežu ruke vitezu Hrvata,
Pobjedniku Domovinskog rata.
Neplaćeni objed s bocom vina,
To platio nije Gotovina.
Nek se nitko Hrvata ne plaši,
To platiše novinari naši.
Iz Zagreba lista Večernjega,
Kad stigoše zbog pisanja svoga.
Gotovine sudbina je naša,
U sobi mu nađu "očenaša".
Sliku Gospe koja ga čuvala,
I koja mu snagu Sina dala.
Gotovina ništa se ne plaši,
Ta i Zrinski bješe takvi naši.
Sa Sigeta ili Novog mjesta,
Povijesna je sudbina nam česta.
Petar Zrinski kad stratištu krene,
Vi se više plašite od mene!
Austrijski carevi krvnici,
Mi smo slavni hrvatski ratnici.
Cijelim svijetom vijest najveća leti,
Gotovine ime na planeti...
Srce stežu zbunjeni Hrvati,
Ta mnogi će suzam zaplakati.
Sjedinjeno deset milijuna,
Osim šake prokletih "orjuna".
Iz fotelja vladajuće klike,
Dabogda im zamele se slike...
Domovinom još istoga dana,
Hrvatska je cijela na nogama.
Branmtelji svoga vođu slave,
Cijeli narod i sve snage zdrave.
Na Griču se mnoštvo okupilo,
Nekaliko tisuća je bilo.
Po Zagrebu, Splitu i Osijeku,
Sanader je bijesno sluša jeku...
Za Dom spremni, pozdrav odjekuje,
Neka cijela domovina čuje.
To je pozdrav naših branitelja,
Sa njima je domovina cijela.
Uvijek bila i uvijek će biti,
Ma koliko vrištali banditi...
Gotovina nikad umrijet neće,
On viteško hrvatsko je cvijeće.
Na slobodi ili u zatvoru,
Na hrvatskom kopnu ili moru,
Kakva ljubav hrvatska je Bože,
Nitko nam ga oduzet ne može!
On je sunce hrvatskoga neba,
Kakav rodu hrvatskome treba.
Njegovi su pobjednički dani,
U svu povijest hrvatsku utkani.
Neovisno od srijede, sedmoga,
I hapšenja toga nesretnoga,
Godine nam dvi tisuće pete,
Pred Božićne blagdane nam svete.
Od udbaša sve isplanirano,
Za hapšenje Gotovine dano,
Baš na spomen Tuđmanove smrti,
Izdajničko da se kolo vrti,
Sanadera, Šeksa i Mesića,
Udbaškoga sina Perkovića,
I od Karle hvaljenog Bajića,
Svih izroda hrvatskoga bića...
Četnik Tadić svoj telegram šalje,
Sanaderu svu podršku daje.
Čestitam ti uspjeh bre Ivica,
Pred Srbima svijetloga si lica.
U Hrvatsku sve Srblje povrati,
Pa ćemo ti spomenik dizati,
Po Srbiji i po Beogradu,
Samo nemoj tražit otok Adu?
Vi Hrvati još zemlje imate,
Podunavlje Srbiji predajte!
Sanaderu izdajico naša,
Ti si pravi izrod Orjunaša,
Baš iz Splita hrvatskoga grada,
Koji isto od četnika strada.
Htješe izbit na Jadransko more,
Upitno im ono Crne Gore.
Crna Gora jer im se otima,
Srbin more hrvatsko bi ima...
To Sanader sa radosti prima,
Udovoljit želi četnicima!
Da što više ponizi Hrvate,
Da za Antom Gotovinom pate.
Silan prosvjed Hrvatskom se diže,
I do dvora Banskih odmah stiže.
Istog dana u večernje sate,
Po starome Griču nek se mlate,
Dragovoljci Domovinskog rata,
Politikom raskola Hrvata...
A Mesić se histerično jada,
Šta se zbiva oko Zadra grada.
Za dom spremni! - kliču mladi momci,
Učenici, školci, srednjoškolci.
Građani ih Zadra pozdravljaju,
I podršku Gotovini daju,
Od Osijeka sve do Dubrovnika,
Hrvatskog je roda ista slika.
Olujno je ovo nebo naše,
Braniše ga hrvatske ustaše.
Od dolaska na Jadransko more,
Za dom spremni! - valovi žubore.
Od Klukasa pa do Domagoja,
Tomislava i Ante heroja!
Crkni, pukni crni izdajniče,
Za dom spremni! - Hrvat vječno kliče.
Neće valjda drugu Titi tvome,
Ubojici onom hrvatskome!
Što Hrvatsku državu nam sruši,
I Hrvate stratištima guši.
Sram vas bilo izrodi prokleti,
Što vam Smata ovaj pozdrav sveti?!
Ispružene ruke ili šake,
Stisnutoga mača za junake.
Od Sigeta do Jadranskog mora,
Ta imamo povijesnih uzora.
Hrvatskoga roda plemenita,
Simbola nam Vile Velebita!
Sve do slavne Mile GojsaliĆa,
I postrojbi Antinih mladića...
Zato Stevo labrnju zaveži,
I na mladost hrvatsku ne reži,
Mi za Antu život ćemo dati!
Naš je Ante jer mi smo Hrvati!
To je ime u srcu nam svima!
Koga smeta nek ide Srbima!
U nedjelju jedanestog dana,
Sva Hrvatska bit će na nogama!
Izdajnike uhvatila muka,
Telefonom jedan drugom kuka.
Dok Sanader leti k biskupima,
Da podršku od Crkve bi ima.
Nadbiskupa sad splitskoga zove,
Podrži me za obmane nove...
U tu zamku nadbiskup upada,
Split mu neće oprostit nikada.
I na Rivi on će prozvan biti,
Nek se više hrvatstvom ne kiti.
Sto tisuća njemu zviždi sada,
Ko u Splitu hrvatskom nikada.
Zašto biskup pravi sebe luda?
Pitamo se Crkva ide kuda...
Tko to Crkvu u Hrvata gura,
U pitanju grješna je struktura.
Od onoga iz Zagreba grada,
Kojem nećmo oprostit nikada!
Crkva nam je duh hrvatskog bića,
Ne prćija jugobozanića...
Što Tuđmana sramno napadaše,
Jer državu Hrvatima daše...
Dvadestog krvavog stoljeća,
Stepinac je naša sveta sreća,
Sa Šeperom i sa Kuharićem,
I sa cijelim katoličkim bićem.
Nemojmo se s narodom igrati,
Nit vlastiti narod izdavati!
I sa Rive šalje se poruka,
SvekolikOg hrvatakoga puka!
Hrvatska je Crkva mučenika,
Ne hrvatskog roda izdajnika!
Dok hrvatski jadni narod pati,
Uz koga će naša Crkva stati?!
Zar uz snage unijaške one,
Što Hrvate kao stoku gone,
U Europu bez Kristova duha,
Globalizam bezbožnog trbuha!
Nasrnuo što.je na Hrvate,
Da nas Haaškim presudam umlate!
Zar nam svima nije primjer Ante,
Koji simbol za sve je Hrvate!
Kojeg tako razbojnički vuku,
Sa njim svi smo mi svezanih ruku.
Za večerom prosinačkog dana,
Bez ikakvog Ante opiranja...
On je časno bitke završio,
Nitko do sad nije ga skršio.
I legenda hrvatska postade,
Neka povijest kros stoljeća znade.
Hvala vama Hrvati Zadrani,
Hvala vama selo Pakoštani,
Hvala Ani koja te rodila,
I hrvatskim mlijekom zadojila,
Majka Ana za te život dade,
Tko ćeš biti ko da Ana znade.
Hvala Mile starino ponosna,
Pozdravlja te Hrvatska i Bosna,

Slavonija i Hercegovina,
Diljem svijeta gdje Hrvata ima,
Hvala Teti koja te odgoji,
Mjesto majke ona hrabro stoji!
Hva1a tebi Boro dragi brate,
Zadužio ti si sve Hrvate.
Zahvalan je Mile Gotovina,
Dragom Bogu kad sinove ima,
Koji su ga časno poštivali,
Sve od sebe za Hrvatsku dali.
Dok hrvatsko srce snažno bije,
Nitko nikad pokleknuo nije
U drevnome Gotovina rodu,
Uvijek bješe borci za slobodu.
Još u vrijeme od turskih obrana,
Bi ratnika s otoka Pašmana!
Tradicija nikad neće stati!
Gotovina Ante će ostati,
Ko planina našeg Velebita,
Protiv raznih dušmana, bandita...
Sa istoka, sjevera, zapada...
Ako budu napadali kada...
Dokle roda hrvatskoga bude,
Bit će uzor za hrvatske ljude!
U zatvoru ili na slabodi,
On hrvatsku svoju zemlju vodi.
On je simbol Hrvatima svima!
Nosimo ga u svojim srcima!
U prosincu dvanestoga dana,
Optužnica Anti je čitana,
U sudnici Haaškog kazamata,
Protiv časnog ratnika Hrvata.
Ante sjedi kao princ iz bajke,
Što rađaju Hrvatice majke.
Optužnica u točaka sedam,
Sastavi je tim četnički bijedan.
To je Štrbca i Mesića djelo,
Sveti Savo ljubi ih u čelo.
A sa njima i Čička Ivana,
Cinkaroša iz olujnih dana...
Gotovina optužnicu sluša,
Bljuzgarije, smairena mu duša.
I na kraju časnički ustaje,
Izmišljene točke ne priznaje.
Cijeli narod hrvatski se pita,
Sramotna je vladajuća svita.
Sanadera i njegove vlade,
Koja uz te optužnice stade...
Izručivat Haagu generale,
Ko zločince, krvave vandale.
Da se tamo jadni sami brane,
Kroz tolika stradanja i rane,
Domovinskog obrambenog rata,
Za slobodu naroda Hrvata!
Vladajuće bijedne kukavice,
Hrvatskoga roda izdajice!
Vama nije do istine, časti,
Nego samo do ugodne vlasti!
Do Unije i do položaja,
I gospodstva do životnog kraja.
Kazna Božja jednom će vas stići,
Kad morali na sud pravde ići.
Za vas više Gotovine nema,
Niti sa njim ikakvih problema.
Lisičinam njega ste svezali,
U tamnicu Haaškog suda dali.
Al i vama sudbina se sprema,
U narodu koju vam priprema.
Do sljedećih izbora nek znate,
Platit ćete haaške kazamate...
Sad dijelite tih pet milijuna,
S tjeralice za Antom računa,
Američkih Judinih dolara,
Izdajstvo je tradicija stara.
U škudama Judu nagradiše,
I vama se slična sudba piše.
Tri stotine pedeset tisuća,
U kunama, sramota nam bića.
Đavo s vama te novce dijelio,
U Devetom krugu vas častio!
Poznatoga pakla Danteova,
Izdajica, krvnika, lopova...
Suđenje će tad pred Bogom biti,
Hrvatski će narod svjedočiti!
Kako ste ga jadna sramotili,
Dok na vlasti njegovoj ste bili!
Ne brinite, zapisnik se piše,
Šta hrvatski izrodi radiše,
Hrvati će ponosno opstati,
Svome Anti spomen će dizati!
Ko i svima koji su padali,
Za Hrvatsku sebe žrtvovali!